Kutak za roditelje
Značaj igre djeteta i roditelja u djetetovom razvoju
”Igra je posao djetinjstva”
Platon
Od samog rođenja dijete otkriva svijet oko sebe i istražuje vlastite mogućnosti koje posjeduje. Primarni način učenja o sebi, o drugima i okolini jest zapravo igra. Igra je instinktivna, univerzalna i jako je važan dio odrastanja te formiranja same osobnosti djeteta. Dijete zapravo uči, razvija se, otkriva sebe i svijet oko sebe putem pokušaja i pogrešaka koje čini kroz igru. Promatrajući različite zvukove, koristeći različita sredstva u simboličkim i istraživačkim igrama te kroz igranje uloga, ono dolazi do različitih spoznaja.
Kroz igru ne samo što se razvijaju vještine na motoričkim, govornim, socijalnim, kognitivnim i emocionalnim područjima, već se i razvija osjećaj samostalnosti i samopouzdanja. Kroz igru djeca uče hodati, jesti, govoriti, odnositi se prema drugima te izražavati svoje potrebe i želje. Zbog toga je od velike važnosti da se roditelji igraju s djecom.
Budući da se djeca predškolske dobi ne izražavaju jednako dobro kao odrasli, kroz igru igračke služe kao riječi, a sama igra predstavlja komunikaciju.
Iako značajan broj roditelja smatra da je uključivanje djeteta u kućne aktivnosti, poput zajedničkog kuhanja ručka, od velike ili čak dovoljne važnosti, da je igra u kojoj se roditelj postavi u ulogu djeteta zapravo samo ”glupiranje” te da će dijete svoje potrebe zadovoljiti igrajući se na takav način sa svojim vršnjacima, to zapravo i nije istina. Naravno da je i takva igra u kojoj roditelj dijete uključuje u aktivnosti poput kuhanja, zajedničkog crtanja i slično izuzetno važna za djetetov pravilan razvoj i predstavlja edukativnu vrstu igre, no igre u kojima roditelj ”zaboravi” da je roditelj stvaraju kod djeteta osjećaj ravnopravnosti u igri, što je posve suprotno od prethodno navedene igre u kojoj roditelj zbog pravila predstavlja voditelja igre.
Kroz igru u kojoj se roditelj i dijete zabavljaju, igraju i uživaju razvija se posebna povezanost između roditelja i djeteta, što je za dijete od neprocjenjive važnosti. To predstavlja slobodnu vrstu igre koja je jako važna, te kroz nju dijete izražava svoje strahove i napetosti, ali usvaja i socijalne i emocionalne vještine.
Igra u kojoj zajedno sudjeluju roditelj i dijete predstavlja značajnu važnost za djetetov kognitivni i socijalni razvoj. Stoga, probudite svoje dijete u sebi (svoju dječju stranu), ostavite sva „moranja“ i druge „prioritete“ sa strane kako biste i na ovaj način pružili svom djetetu podršku u razvoju socio – emocionalne regulacije.