Što je sindrom sagorijevanja ili burnout sindrom? Događa li se samo drugima…

Svima nam je dobro poznata narodna izreka koja savjetuje da učimo na tuđim greškama, no također nam je poznato da su naše vlastite greške jedino što nas pokreće. No, što kada stanemo? Krenut ćemo dalje, jer mi to možemo, naša je energija i snaga neiscrpna, ništa nam nije nepodnošljivo  i, na kraju krajeva, život je kratak i nemamo previše vremena za odgađanje. Da, kratak je, ponekad ga i sami skraćujemo, i nalazimo sukrivca kojeg nazivamo stres.

Stres se javlja u situacijama kada osoba procijeni da ne može izvršiti unutarnje zahtjeve ili one iz okoline jer ti zahtjevi nadilaze njezine mogućnosti. Kao i o svemu u životu, i o stresu možemo govoriti u kontekstu pozitivnog djelovanja umjerenosti. Umjeren i kratkotrajan stres može imati pozitivne učinke na naše funkcioniranje, no kada preuzme našu rutinu, vrlo lako mogu nastati problemi, a jedan je od njih i    sindrom sagorijevanja ili    burnout sindrom.

Što je sindrom sagorijevanja?

Najjednostavnije rečeno, sindrom sagorijevanja stanje je kroničnog stresa. Ne javlja se iznenada, već je posljedica dugotrajnog djelovanja stresa s kojim smo se danas svi sjedinili. Vrlo često ni ne primijetimo da voda pomalo curi iz slavine jer nije dokraja zavijena, reagiramo tek kad se mlaz pojača. Slično je i s nama ljudima – curimo iz dana u dan tješeći se da su svi pod stresom, ne primjećujući da se mlaz pojačava i da se sve više trošimo.   Primijetimo tek kad sagorimo jer ne možemo ne primijetiti da nas   nema.

Naravno, stres ne vodi nužno u sagorijevanje. Kada govorimo o sindromu sagorijevanja i   podložnosti njemu, ne možemo generalizirati jer sve ovisi o pojedincu i njegovom sklopu karakteristika. Dok neki pojedinci u stresnim situacijama aktivno rješavaju probleme, drugi razvijaju negativne stavove koji najčešće dovode do sindroma sagorijevanja.  Prvotno se smatralo da se sindrom sagorijevanja javlja samo kod osoba koje   se   svakodnevno bave radom s ljudima, odnosno kod osoba u uslužnim i zdravstvenim djelatnostima, no s vremenom je postalo jasno da je raširen kod brojnih drugih.

Kad je previše?                                                                              

Iako vam se sve ovo možda čini dalekim i nemogućim da se baš vi dovedete do krajnjih granica,  dobro je znati prepoznati prve negativne znakove djelovanja dugotrajnog stresa kako biste mogli pravovremeno reagirati i spriječiti daljnju štetu koja uvijek može biti veća.

Među prvim su znacima sagorijevanja   nedostatak   energije   i   kronični  umor   koji je prisutan većinu vremena, što dovodi do  fizičke  i  psihičke  iscrpljenosti  te  strahovanja od onog što   donose dani koji dolaze. Bez obzira na umor, vlada   nesanica   te se čini nemogućim povratit energiju i snagu. Također, tijelo je potrošeno i imunološki je sustav oslabljen, što može dovesti do   povećanog   obolijevanja, gubitka  apetita   te se mogu javiti i   fizički simptomi   poput boli u prsima, ubrzanog rada srca, plitkog   disanja, probavnih problema, vrtoglavice, nesvjestice i/ili glavobolje (trebali bi biti medicinski utvrđeni).

Napetost i zabrinutost s vremenom mogu prerasti u   anksioznost   koja može prouzročiti ozbiljne probleme, kako na poslu tako i u privatnom životu, pri čemu se, zbog   pojačane osjetljivosti, javljaju ljutnja/bijes  usmjereni prema drugima.  Pažnja i koncentracija snižene su,  prisutan je  osjećaj neefikasnosti s manjkom uspjeha, smanjena je produktivnost, što dovodi i do loše izvedbe. U početku se povremeno javljaju tuga, krivnja, bezvrijednost, što kasnije može prerasti u  apatiju,  beznađe,  pesimizam, a naposljetku i u  depresiju.  Dolazi do  emocionalne i fizičke otuđenosti   od posla i ostalih odgovornosti te se  gubi  interes  i  užitak  na poslu, što može prijeći u sve sfere života, uključujući i nekad ugodna druženja s obitelji i prijateljima.

Što učiniti?

Mnogi kažu za sindrom sagorijevanja da je epidemija suvremenog svijeta, što na neki način daje pozitivnu notu cijeloj priči – o sindromu sagorijevanja kao takvom priča se i piše, što rezultira brojnim učinkovitim načinima njegovog suzbijanja i uspješnog liječenja.

Ako su ovi simptomi prisutni u vašoj svakodnevici, nikako ne odgađajte traženje stručne pomoći. Za uvođenje reda u život nikad nije kasno i ako mislite da trenutno ne možete sami, ne oklijevajte tražiti ruku za ustajanje – sjetite se koliko ste ju puta zatražili prilikom ustajanja s poda dok ste bili mali.

Kako se zaštiti?

Iako smo skloniji intervenirati nego prevenirati, ipak vrijedi na neke stvari podsjetiti jer često zaboravljamo tko smo i od čega smo. Za početak, tko će nas sačuvati ako nećemo mi sami? Mislite da drugi imaju vremena misliti i na sebe i na vas? Krenite od sebe – imate li vi toliko vremena? Što prije osvijestimo da smo sami i da je sva odgovornost na nama, to bolje. Drugim riječima, naučite reći NE, jer to nitko drugi neće napraviti umjesto vas, dapače, iscijedit će vas do zadnjeg  atoma  ako  to dopustite.  Kad već imate to pravo, postavite svoje granice i zaštite svoje vrijeme, zdravlje i ljude do kojih vam je stalo.

Isto tako, često sami sebi postavljamo nerealnija očekivanja   nego što nam ih postave drugi. Očekivanja nas pomalo guše, a na kraju nas i uguše i  javlja se razočaranje. Pokušajte se sjetiti kad ste zadnji put stali i živjeli trenutak u kojem jeste, a da niste čekali ili očekivali nešto drugo.  Ne možemo ne očekivati, no dovoljno je očekivanja smanjiti i postaviti ih realno, a to je moguće jedino ako dobro poznajemo sebe, a sebe upoznajemo kroz odnos s drugima koji treba njegovati i ne zapostavljati.

Ne dozvolite da vam obaveze zavladaju životom jer jedino što morate jest pobrinuti se za sebe, a to znači puno više od punog želuca. Od krvi smo i mesa, trošimo se, imamo granice.  Prijeđemo li ih, ostat će i želudac prazan. Stoga, usporite – brzina je ograničena.

Ne dozvolite da vam duh i tijelo pate. I drvosječa s vremena na vrijeme mora naoštriti sjekiru kako bi bio efikasan u svome poslu. Odvojite vrijeme za sebe i naoštrite svoje sjekire  jer ćete jedino tako udovoljiti svojim zahtjevima, a i zahtjevima okoline te   istovremeno disati punim plućima. Živite zdravim životom i nemojte živjeti u zabludi da zdravlje ide samo kroz želudac. Zdravlje je u vašoj sreći i ispunjenosti života, a na vama je da prepoznate što vas istinski ispunjava. Slušajte sebe, svoje tijelo i ljude do kojih vam je stalo i zapamtite – sva je mudrost bila i ostala u balansu.

Centar Luka Ritz