Sretan roditelj – sretno dijete

„Uvijek nađemo vremena za servis automobila kada čujemo sumnjivi zvuk u pozadini, a vapaje iz svojih nutrina ostavljamo za nekada u budućnosti. Ne zavaravajmo sebe – krenimo od DANAS.“

Naša su neprimjerena ponašanja (galama, svađe, dječji ispadi u ponašanju) značajni predstavnici
unutarnjeg „Ja“ koji živi u društveno poznatoj sobi, zvanoj podsvijest. Brojne uloge koje u životu
stječemo imaju svoje dobre i loše utjecaje na našu osobnost; s jedne strane iskustveno rastemo, a s
druge se strane čovjek pod teretom uloga otuđi od svoje osobe… ako upadne u zamku opterećenja
vlastitih unutarnjih snaga.

Nezadovoljene potrebe svjesno možemo zanemariti ili njihovo zadovoljenje ostaviti za godišnji odmor
(najčešća ljudska zabluda!). Uvijek nađemo vremena za servis automobila kada čujemo sumnjivi zvuk
u pozadini, a vapaje iz svojih nutrina ostavljamo za nekada u budućnosti. Ne zavaravajmo sebe –
krenimo od DANAS!

Da bismo bili dobar roditelj svome djetetu, dobar prijatelj, kolega, dobar bračni/romantični partner,
moramo biti dobri prema samima sebi. Ovom ćemo se tematskom jedinicom usmjeriti na roditeljski
pristup, iako su pravila za svaku vrstu odnosa gotovo jednaka. Roditeljski stres djeca osjete čak i uz Vaš
osjećaj samokontrole. Djeca su eksperti u dekodiranju neverbalnih poruka koje odrasli šalju, bez svijesti
o slanju istih. Evolucijski smo programirani prvo vidjeti, a potom čuti, što je posebno uočljivo kod djece
zbog nedovoljne razvijenosti prefrontalnog korteksa – područja mozga koje je odgovorno za
procesuiranje informacija. Sada kada smo osvijestili biološke prepreke djeteta da se usmjeri na Vaš
jezični sadržaj u situaciji u kojoj percipira Vaš stres, vratimo se ponovno na dijete. Svi mi stvaramo
uzročno posljedične odnose prilikom objašnjavanja tuđih ponašanja: „Gospođa na šalteru je nervozna
zbog toga jer vjerojatno nije zadovoljna svojim poslom“. Poslužit ćemo se istim primjerom iz
perspektive djeteta: „Gospođa na šalteru je nervozna jer joj JA idem na živce“. Djeca prilikom stvaranja
vlastitih atribucija ne uzimaju u obzir širi kontekst, a njihova ih razvojno normalna egocentričnost često
smješta na mjesto okrivljenika. Što je odnos bitniji, to je u dječjoj predodžbi njihova odgovornost za
kvalitetu odnosa veća, a to je jedan od većih izazova roditeljstva.

Da bi u ulozi roditelja bili što uspješniji, nikada ne zaboravite svoje unutarnje dijete. Njegujući svoje
potrebe, tražeći vrijeme za zadovoljenje istih, osvještavajući dašak dječjeg karaktera u svom
svakodnevnom djelovanju postajete zadovoljnija osoba, a samim time roditelj zadovoljnijeg djeteta.
I zapamtite – potreba za zabavom je jedna od osnovnih ljudskih potreba.