Dragi naši,

posljednjih tjedana puno smo svi zajedno pričali o tome kako se možemo nositi sa svime što nas je zadesilo, a zadesilo nas je puno toga. Trenutno se na velikom broju internet stranica, kao i od velikog broja stručnjaka mogu čuti preporuke o uspostavljanju rutine, isprobavanju različitih aktivnosti za nove oblike zabave i opuštanja ili otpuštanja stresa ili teških osjećaja. Mogu se čuti i savjeti i smjernice kako očuvati odnose, kada se ne možemo vidjeti uživo, kao i one kako općenito ostati funkcionalan u svim naglim promjenama koje su neočekivano došle.

Gledajući iz perspektive struke, apsolutno su svi savjeti na mjestu i imaju dobronamjernu svrhu da nam olakšaju svakodnevicu. Važno nam je ponovno se dobro osjećati, važno nam je ponovno funkcionirati, važno nam je ponovno imati smisao. Međutim, jednako je tako važno ne zaboraviti da ne postojimo samo kada smo dobro, kada radimo, kada izvršavamo zadatke i osjećamo se svrhovito.

Mnogi ste sigurno u ovom periodu imali i nelagodna iskustva, osjećali se nesigurno, tužno, ljutito, isfrustrirano, umorno, bojali se, hvatala vas je nelagoda ili samo neki čudni oblik nemira. Nekima od vas se možda znalo dogoditi da vam odjednom srce brže udara, da vam bez povoda prolaze trnci po koži, da vam se tresu ruke ili ste se budili iznenada usred noći. Mi smo imali takva iskustva, čak i nakon što smo se potrudili primijeniti savjete koje struka dijeli, čak i nakon što smo, dosta uspješno, uspostavili ponovno svoju rutinu i svakodnevne rasporede. I barem u jednom trenutku svi smo se osjećali bespomoćno. Nismo imali više kontrolu nad svojim domom, nad svojim zdravljem, nad svojim životom.

Svi imamo širok raspon osjećaja, od onih ugodnih koje želimo što više, do onih teških, ponekad neizdrživih, s kojima se nosimo ili ne nosimo na razne načine. Svidjeli se oni nama ili ne, oni su tu i za nas imaju važnu ulogu – signaliziraju nam što nam treba. Strah nam može signalizirati da nam treba više sigurnosti i zaštite, tuga da nam treba više podrške i utjehe, usamljenost da nam trebaju nama dragi ljudi, i tako dalje. I svaki osjećaj koji nam se javi je ok. Točno takav kakav je, s porukom takvom kakva je. Upravo zato što smo ljudi od krvi i mesa, jer smo živa bića i jer nam se puno toga događa, i izvana i iznutra. Važno je stoga pogledati što nam se događa, dopustiti si osjetiti, barem na kratko, osjećaj koji nam kuca na vrata, poslušati poruku koju nam donosi, jer je to važan način brige o sebi – da se poslušamo, da istražimo što nam treba, jer si tek tada to možemo i omogućiti.

I sada, u ovim trenutcima i okolnostima, itekako je jednako važno, ako ne i važnije, osluškivati sebe i vidjeti koje nam se potrebe javljaju. U ovim okolnostima, kada nam se i češće javljaju osjećaji koji nas plaše, koji su nam nelagodni, koji nas suočavaju s time da nismo svemogući, snažni Supermeni, već da smo, zamislite samo, čak i – ranjivi. U redu je tako se osjećati. U redu je da nam je nekada teško. U redu je da se ne znamo nositi s ovom situacijom. U redu je da ne znamo i da nemamo sve odgovore.

Tek kad si to dopustimo možemo istraživati koje nam aktivnosti u tome mogu pomoći, isprobavati kada nam paše da se malo povučemo od drugih, a kada da se okružimo našim bližnjima, kada da ljenčarimo ili slušamo glazbu, a kada da se bacimo na različite zadatke. Događat će se da ćemo i naći nešto što nam pomaže, no da će nam to krenuti ići na živce. Valja pri tome ne zaboraviti da smo svi različiti – možda će Dajana raditi kreativne crteže, Kristina peći kolače, Ana čistiti, a možda ćemo se u tome izmjenjivati. Ono što mi paše sada, možda mi neće sutra, ono što odgovara meni, ne mora odgovarati drugome. U redu je istraživati i upoznati sebe ispočetka. U redu je isprobavati i otkrivati što nam treba. U redu je to onda i tražiti.

Stoga hajdemo malo svi biti, barem na trenutak, ono što jesmo. Hajdemo si dozvoliti male trenutke ranjivosti, prije nego automatski zalijepimo flaster na otvorenu ranu. Nekada je ipak potrebno tu ranu i nekoliko puta dezinficirati i previti, prije nego u potpunosti zaraste. To u nekim slučajevima možda i više boli, ali smo onda sigurni da je zaista zacijelila.

Vaš Centar Luka Ritz