Dragi naši,

često nam dolaze roditelji s adolescentima u Centar te nam se požale na njihov nedostatak radnih navika ili sudjelovanje u kućanskim poslovima, primjerice: „Ona ima 16 godina i ne može ni tanjur oprati za sobom“ ili „Moj sin (15 g) uopće nema nikakve radne navike. Uvijek moram sjesti s njim i raditi da bi napravio zadaću“. Onda tijekom rada s korisnicima često dobijemo informaciju da dijete nikad prije nije niti imalo tu obvezu, tj. nikada ga se nije tražilo ispunjavanje istih. Možda se povremeno znate zapitati zašto susjedov petnaestogodišnji sin sam pere suđe nakon nedjeljnog ručka i svakog popodne šeće psa, a Vaš šesnaestogodišnjak ne? Odgovor na to pitanje imaju roditelji koji tih 16 godina sve čine umjesto svoje djece.

Ponekad to radimo jer želimo svoje dijete zaštititi od svijeta odraslih – bojimo se da ne budemo prestrogi kao naši roditelji ili im želimo dopustiti da uživaju u životu kako možda mi sami nismo mogli. Često obitelji pogođene različitim životnim okolnostima (razvod, samohrano roditeljstvo i dr.) nastoje pošteđivanjem djeteta od primjerice kućanskih poslova zaštiti od dodatnog stresa, učiniti ga što sretnijim i omogućiti mu da „što dulje bude dijete“.

Međutim, ako dijete prije nije imalo određene obveze (npr. pranje suđa, pospremanje kreveta, samostalno pisanje zadaće i sl.), kako možemo očekivati od njega da će odjednom isto magično krenuti raditi? Zašto bi vaš sin u dobi od 18 godina odjednom htio prati suđe, ako to prije nikada nije radio, kada se isto ni većini nas odraslih često „baš i ne da“, ali to napravimo. Mogli ste primijetiti i sami kod sebe, kako i sami vjerojatno određene navike teško mijenjate (npr. ritual ispijanja kave s šećerom ujutro) pa tako ako nemamo određenu naviku, za njenu realizaciju je potrebno vrijeme i trud. Ono što želimo istaknuti jest da same godine ne garantiraju da ćemo nešto znati napraviti, pogotovo ako tijekom njih nismo isto naučili. Naše radne navike ovise o našim prijašnjim iskustvima, stavu roditelja, a također i karakteristikama ličnosti samog djeteta.

U adolescenciji autonomija ima posebnu važnost, te bi sklapanje dogovora i  uzimanje u obzir njihove rastuće potrebe za autonomijom moglo pomoći u poticanju adolescenta na usvajanje radnih navika.

Tako primjerice možete podsjetiti adolescenta da neće živjeti s Vama do kraja svog života i da ako želi biti samostalniji, mora naučiti određene stvari, kao što su pranje suđa i sl. Možete i s djetetom sklopiti dogovore i čak dogovoriti raspored kada će npr. ono prati suđe pa kada mu isto postane navika, možda nećete morati imati konkretan raspored baš svaki put. Ponekad su naravno stvari kompliciranije pa zahtijevaju dosta truda i osluškivanja potreba, kako s jedne, tako i s druge strane.

Tako da, dragi naši roditelji, nemojte očajavati! Usvajanje radnih navika nije nemoguća misija te nikada nije niti prerano, a niti prekasno da naučimo svoje dijete određenim navikama. Valja imati na umu da se stvari neće promijeniti preko noći i da ih Vaše dijete neće dočekati s osmijehom od uha do uha. Promjene su teške, no ne i nemoguće, a Vi i Vaše dijete ih zajedno možete prevladati!

#zajednosmojači 🙂

Vaš Centar Luka Ritz