Bila jednom jedna….PRIČA
Mogli bismo reći da su priče sastavni dio odrastanja svakoga od nas. Sigurno se sjećate svoje omiljene priče ili bajke iz djetinjstva…koliko ste puta tražili roditelje, bake i djedove, tete… da vam ju pročitaju. Kasnije bi ju prepričavali, s prijateljima glumili najdraže likove iz nje, proigravali s igračkama, slušali ju na cd-u ( a neki i kazetama i pločama) i tako u nedogled.
Priče su utkane u čovjekov život od samog početka. U dalekoj povijesti ljudi su u špiljama, nastambama ili grobnicama slikali crteže koji su prikazivali različite priče iz tadašnjeg života (npr. vezano za lov, ratovanje, život faraona, kraljeva i sl.). Također, priče su se i prepričavale, obično navečer uz ognjišta kada bi se skupili odrasli i djeca, i tako iz generacije u generaciju kao vrijedan dio osobne ostavštine. Svaki pripovjedač imao je tu privilegiju da priču ispriča na svoj način, malo ili više izmijenjenu, prilagođenu možda trenutnom raspoloženju, situaciji, ali i publici. Kasnije su neke narodne priče različiti pisci i pjesnici zapisali u knjige, ali i prilagodili…posebno djeci. Na primjer, jeste li znali da neke od današnjih bajki izvorno nisu zvučale baš tako „bajkovito“, već su bile ispunjene sadržajima koji bi danas bili dobar scenarij za neki horor film. Tiskanjem knjiga priče su postale puno dostupnije, a osim što možemo pogledati predstavu, filmove i crtiće inspirirane našim omiljenim pričama, danas ih možemo slušati i na nekim platformama kao što je YouTube.
Osim što su priče zanimljive, od njih svakako možemo imati i višestruke koristi. Stručnjaci koji se bave dječjom psihologijom navode kako djeci čitanje prije svega pomaže u razvoju kognitivnih sposobnosti. Priče im pomažu i tijekom sazrijevanja jer ih uče i o osjećajima, empatiji, važnosti iskrenosti, poštivanju tuđeg, strpljenju, upornosti ili pak odvažnosti (pogotovo ako želite pobijediti strašnog zmaja ili vuka ?). Od različitih vitezova, princeza, patuljaka i ostalih likova djeca uče o ispravnim postupanjima u različitim okolnostima te se susreću s pojmom sukoba o kojem se u priči pripovijeda, što im omogućuje da na neki način sudjeluju u takvim situacijama, a da se pritom ne osjećaju izravno ugroženo. Kada roditelj djetetu čita priču između njih se stvara emocionalna povezanost, unapređuje se djetetova sposobnost slušanja i omogućuje proširenje vokabulara, a potiče se i mašta. Nakon čitanja priče s djetetom je dobro i porazgovarati o pročitanom pri čemu se dodatno potiče njegov jezično-govorni razvoj i kritičko mišljenje.
I odraslima priče mogu pomoći u iscjeljivanju loših iskustava, teških misli i osjećaja, prilikom samoopažanja, ili nam mogu otvoriti neke nove prozore kako bismo na svijet gledali iz druge perspektive.
Koju ćete danas priču pročitati? Trk do police s knjigama ili knjižnice kako bi odabrali i pročitali svoju današnju priču. Rado ćemo primiti vaše preporuke. ?
Vaš Centar Luka Ritz
Izvor: Bucay, J. (2017). Klasične priče da se bolje spoznaš. Zagreb: Fraktura